Dominique Imbert, stvaratelj Focusa, rođen je 1940. u Montpellieru. Nakon studija književnosti u Londonu i Parizu, koje je sam ocijenio neodređenim i dvosmislenim, bio je, ne znajući ni zašto ni kako, etnolog na Aljasci, pomoćni kuhr na Manhattanu, doktor sociologije na Sorboni i profesor književnosti u jednoj pariškoj gimnaziji.
Nakon 4 godine podučavanja znanje mu se surovo počelo činiti poput egoističnog ludila, a grad poput škole delinkventnosti. Školsku poloču zamijenio je nakovnjem i 1967. osnovao atelje za izradu skulpura od čelika, u podnožju Cévennesa, u mjestu Viols-le-Fort, 25 kilometara sjeverno od Montpelliera.
Dao je prednost kaosu metala u odnosu na kaos misli i otada udara čekićem, kuje, zavaruje i izrađuje skulpture …
Tamo je nacrtao prvi kamin i to za svoju osobnu upotrebu. Izradio ga je za nekolicinu oduševljenih osoba i tako je nastao Focus …
Dominique Imberte, koji nikad nije išao niti na jedan sat poduke iz crtanja, ne uspostavlja hijerarhiju između svojih različitih aktivnosti. Veselo prelazi s izrade skulptura od čelika ili bronce na izradu predmeta, namještaja i kućnih kamina.
Iznimno zahtjevan po pitanju kvalitete izrade svojih kreacija, zajedno s izuzetnom ekipom koja ga okružuje, važno mu je da upravlja njihovim stvaranjem. Veličanstveno izbjegavajući modu, ovaj atipični kipar-crtač prije svega nastoji slijediti svoju intuiciju: " Ono što činim uči me onome što tražim», povjerava.
" Zanima me ono što me može ganuti, a može me ganuti otkrivanje treptaja oka materije, unutarnjeg života i duše, skrivene u dubini određenih oblika. Upravo u njoj nalazimo nešto drugo osim hladne i konvencionalne algebre koja nas okružuje. Veliko mi je zadovoljstvo dati smisao oblicima, potajni smisao, poeziju. Bez poezije postojimo, a da ne živimo", nastavlja ovaj književnik.
Ali je li to isti čovjek koji je u Japanu pridobio tržišta od gotovo 760.000 eura, u usporedbi s mnogo većim kanadskim i njemačkim tvrtkama ? Je li to isti čovjek koji je, s partnerima i odbijajući decentralizaciju, preuzeo tvornicu koja je proizvodila njegove modele stvorivši na taj način gotovo 80 direktnih i indirektnih radnih mjesta i koji gotovo polovicu svojih radova izvozi u Litvu, Rusiju, Izrael i Sloveniju ?
Dakle, samouki dizajner ?
Preobraćeni šezdesetosmaš ?
Kovač sociolog ?
Šef tvrtke mutant ?
Umjetnik humanist ?
Ako od ovog čovjeka s neobičnim životnim putem uporno tražite da se odredi, on će se zadovoljiti time da, uz zagonetni i proročanski smješak citira sljedeću Le Corbusierovu rečenicu:
" tradicija se sastoji u tome da stvarate svoju epohu... ".
I eto... cijela jedna filozofija sadržana je u jednoj rečenici…
